Goran Stanzl/PIXSELL

Kvaliteta života oboljelih s metastatskim rakom dojke

Piše: prim. dr. sc. Paula Podolski, dr. med., spec. onkologije i radioterapije

Metastatski rak dojke (MRD) je neizlječiva bolest, koja se u današnje vrijeme uspješno liječi pa se u dijelu oboljelih može smatrati i jednim vidom kronične bolesti koja u konačnici ipak utječe na preživljenje.

Oko 3-5% oboljelih s rakom dojke u času postavljanja dijagnoze imaju metastatsku bolest, a oko 20 – 30% osoba prethodno već liječenih od raka dojke razvije povrat bolesti u vidu diseminacije. Oko 25% oboljelih s metastatskom bolesti živi pet godina te postoje podaci koji pokazuju da se 5-godišnje preživljenje oboljelih s MRD udvostručilo, u razdoblju od 1994. do 2012. godine s 18 na 36%. No, dugogodišnja preživljenja u ove skupine bolesnica ipak su više rezultat postizanja dugotrajnih remisija nego li trajnog izlječenja.

U današnje vrijeme MRD se aktivno liječi primjenom svih dostupnih učinkovitih terapijskih linija koje se uključuju sekvencijalno ili konkomitantno, a primarni cilj liječenja je postizanje maksimalne kontrole bolesti, produženje života uz istodobno očuvanje ili poboljšavanje kvalitete života oboljelih.

Prilikom odluke o liječenju oboljelih s MRD važna je dostupnost učinkovitog liječenja, podnošljivost, spremnost oboljele osobe na dugogodišnje liječenje, maksimalna kontrola simptoma bolesti i sprječavanje ozbiljnih komplikacija, kao i održavanje ili poboljšavanje kvalitete života. Multidisciplinarnim pristupom odnosno uključivanjem u planiranje liječenja i praćenja oboljelih liječnika različitih specijalnosti, psihologa, medicinskih sestara, fizioterapeuta, nutricionista, mogu se značajno poboljšati rezultati preživljenja i uspostaviti stabilizacija bolesti.

Do unazad dvadesetak godina, samo se sporadično govorilo o kvaliteti života oboljelih od MRD. Danas se procjenjuje kako oko 10% randomiziranih kliničkih studija uključuje kvalitetu života kao glavni cilj istraživanja.

Kvaliteta života (engl. quality of life, QoL) oboljelih i prethodno liječenih predstavlja jedan od indikatora uspješnosti liječenja i rehabilitacije. Kvaliteta života je subjektivni fenomen i ne postoji univerzalna zajednički opće prihvaćena definicija. Schipper je opisuje kao bolesnikov fizički, psihološki i socijalni odgovor na bolest i liječenje, a Svjetska zdravstvena organizacija (1999.) je definira kao pojedinčevu percepciju pozicije u specifičnom kulturološkom, društvenom i okolišnom kontekstu. Kvaliteta života povezana sa zdravljem (engl health related quality of life, HRQOL) predstavlja multidimenzionalnu kategoriju: bolesnikova subjektivna percepcija fizičkih, emocionalnih, socijalnih i kognitivnih funkcija, ali i simptomi bolesti i nuspojave liječenja.

Na kvalitetu života oboljelih s metastatskom bolesti utječe niz čimbenika. To su: karakteristika svake pojedine osobe, osobitosti bolesti i vrsta onkološkog liječenja. Oboljela će osoba uglavnom uvijek iskusiti simptome koji su odraz postojanja maligne bolesti, što je posebice izraženo kod progresije bolesti i razvoja metastaza. Kod razvoja koštanih metastaza razvija se bolnost u zahvaćenoj kosti, u plućnih metastaza simptomi mogu biti kratkoća daha i poteškoće s disanjem, a ovisno o opsegu bolesti mogu se javiti i tzv. nespecifični simptomi kao što su umor i gubitak apetita.

Po postavljanju dijagnoze progresije bolesti i razvoja metastaza, u dijela oboljelih može doći i do psiholoških problema, razvoja tjeskobe (anksioznosti) i depresije. Oboljele osobe su zabrinute hoće li moći nastaviti funkcionirati kao prethodno, biti sposobne brinuti se samostalno o sebi, kako će održavati obiteljski život i kontakte s prijateljima.

U održavanju i poboljšavanju kvalitete života najznačajniji učinak imaju terapijski modaliteti sa snažnim protutumorskim učinkom uz istodobno povoljan profil nuspojava koje se mogu uspješno i jednostavno zbrinjavati. Ukupni ishodi liječenja bolesnika s MRD su bolji kada primijenjena onkološka terapija nije usmjerena samo na zloćudnu bolest i njeno potiskivanje, nego u fokusu ima snižavanje simptoma vezanih uz bolest i liječenje (nuspojave). Ovakav pristup mora biti ključni dio zbrinjavanja oboljelih. Ako smo kontinuirano usmjereni prema najboljem mogućem liječenju, ali i prema poboljšanju/održavanju kvalitete života bolesnika, pomoći ćemo im u održavanju aktivnog sudjelovanja u obiteljskom životu, socijalnom funkcioniranju, što je moguće dužoj samostalnosti i u zbrinjavanju svih različitih događaja koji karakteriziraju put osobe s metastatskim rakom dojke.

Ono što je važno spomenuti jest utjecaj liječenja koje ima za posljedicu nisku toksičnost (tzv. stupanj 1 ili 2). Kliničari i kliničke studije su uglavnom usmjereni na nuspojave višeg stupnja toksičnosti (tzv. stupanj 3 ili 4) kao što su, primjerice, razvoj neutropenične vrućice, krvarenja, kao posljedice niskog broja trombocita, povraćanje ili proljevi koji zahtijevaju liječničku intervenciju. Manja je pažnja usmjerena na nuspojave, npr. stupnja 2, kao što je primjerice trajni umjereni umor, mučnina, blagi stomatitis. Oni mogu oboljelima s MRD biti značajan razlog snižavanja kvalitete života, nemotiviranosti za liječenje te onemogućiti nastavak liječenja, ako se ne snizi predviđena doza lijekova.

Važno je istaknuti kako većina europskih i svjetskih smjernica u liječenja MRD u današnje vrijeme značajno ranije uključuje palijativne mjere, već od samog postavljanja dijagnoze metastatske bolesti, što se pokazalo učinkovitim u smanjenju simptoma i poboljšanju kvalitete života tijekom cijelog razdoblja liječenja.

Osim pravovremenog prepoznavanja promjene u kvaliteti života tijekom liječenja i bolesti, potrebna je i njena objektivna procjena. Pri objektivnom ocjenjivanju kvalitete života postoje poteškoće jer ona  ovisi o čimbenicima vezanim uz liječenje ali i uz oboljele.

Čimbenici vezani uz liječenje predstavljaju:

  • odabir pravilnog protokola liječenja;
  • uspješnost liječenja;
  • prevenciju i suzbijanje nuspojava.

Čimbenici vezani uz oboljele su:

  • dob;
  • obrazovni status;
  • opće stanje oboljele osobe;
  • stadij i agresivnost bolesti;
  • bračni status.

Shodno tome je potrebno uključiti sve raspoložive instrumente za mjerenje kvalitete života primjenom različitih upitnika sa skalama za ocjenu funkcionalnosti (fizičke, emocionalne, kognitivne, socijalne), skalama simptoma (iscrpljenosti, umora, boli, mučnina/povraćanje) te ocjene globalnog zdravstvenog stanja.

Izuzetno je važno da kvalitetu života procjeni i sam bolesnik. Postoji procjena kako pri evaluaciji kvalitete života od strane liječnika i bolesnika postoji značajna razlika. Procjene liječnika i bolesnikove procjene podudaraju se u svega 50 do 60 posto.

Kvaliteta života u bolesnika s MDR je teško mjerljiva i ovisi o nizu objektivnih vanjskih čimbenika (npr. uspješnost liječenja, odsustvo nuspojava, stadij bolesti), ali i o subjektivnim čimbenicima koji znatno variraju među bolesnicima. Međutim, uvijek postoje mogućnosti njenog poboljšanja u različitim oblicima, za što je potreban individualan pristup za svaku oboljelu osobu. Napori liječnika usmjereni na dobivanje podataka o kvaliteti života oboljelih i liječenih od raka dojke daju oboljelima poruku o aktivnoj zainteresiranosti za njihovo opće dobro, a uključivanje oboljelih u ocjenu kvalitete života značajno doprinosi međusobnom povjerenju i poboljšanju komunikacije s bolesnicima.

Zaključno možemo reći kako je cilj liječenja osoba s MRD kontrola bolesti i simptoma, produženje života, maksimalno poboljšavanje ili zadržavanje kvalitete života, uz individualni pristup koji se temelji na multidisciplinarnom odlučivanju.

O autorici:

Prim. dr. sc. Paula Podolski specijalistica je radioterapije i onkologije i voditeljica Odjela za tumore dojki u Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Diplomirala je 1984. na Sveučilištu u Zagrebu, na Medicinskom fakultetu. Specijalistički ispit iz onkologije i radioterapije je položila 1993. Godine 2003. obranila je magistarski rad „Rak dojke u bolesnica starijih od 65 godina“ i stekla akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja biomedicine i zdravstva. Doktorirala je 2011. na temu „Uloga topoizomeraze alfa 2 u duktalnom invazivnom raku dojke“. Naziv primarijus stekla je 2007. Od 1989. zaposlena je u Klinici za onkologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC-a Zagreb. Uže područje njezinog interesa i rada je dijagnostika i liječenje raka dojke.